Nijemac Gottlieb Daimler cijeli je svoj život posvetio motorima, ali do velikog iskoraka koji je promijenio uvjete naših putovanja moralo je proći mnogo godina. No kad se to zbilo, uspjeh je bio brz i dramatičan. Daimler je oduvijek vjerovao da je prošlo vrijeme parnih strojeva. Temperamentni radoholik usavršio je prvi motor s unutarnjim izgaranjem i naftom kao gorivom, proizveo je prvi motocikl i prvi automobil s četiri kotača, sve to u razmaku od nekoliko godina. Kao svjetski čovjek, Daimler je svoje tvrtke osnivao ne samo u Njemačkoj već i u Engleskoj i Francuskoj.

RANI RADOVI
Temelji za Daimlerovo djelo već su bili postavljeni zahvaljujući pionirskom radu za koji su zaslužni Jean-Joseph Étienne Lenoir (1822 – 1900.), Alphonse Beau de Rochas (1815. – 1893.) i August Nikolaus Otto (1832. – 1891.), stvorivši dvotaktni i četverotaktni stroj s unutarnjim izgaranjem na plinski pogon. Daimler je u tome i sam sudjelovao još 1870. kao tehnički direktor u Ottovoj tvornici, a imao je i važnu ulogu u razvoju četverotaktnog motora i Ottova ciklusa, koji mu je bio temelj. 

OTKRIĆE
Godine 1882. Daimler je prestao raditi za Otta i pokrenuo vlastiti posao s Wilhelmom Maybachom (1846. - 1929.), inženjerom s kojim je već prije surađivao, a koji je započeo razvijati novi tip motora na tekuću naftu kao moguće gorivo za motor s unutarnjim sagorijevanjem. Iako je ta vrsta goriva bila poznata već tisuću godina i već se desetljećima mogla nabaviti na tržištu, u industriji motora s unutarnjim izgaranjem nije bila od koristi jer se tekućina nije mogla komprimirati kao plin.
Zajedničkim su radom, međutim, Daimler i Maybach razvili rasplinjač, koji je omogućio upotrebu nafte kao goriva. Rasplinjač je tekuću naftu raspršivao u razrijeđenu maglicu, koja se onda mogla komprimirati i zapaliti iskrom, baš kao u dotadašnjim plinskim modelima. Prvi patenti nove tvrtke odobreni su 1883., a već 1885. bio je potpuno dovršen suvremeni laki motor s rasplinjačem za naftu, koji je postao temeljem rastuće automobilske industrije.