Krapina - Hušnjakovo, muzej krapinskih neandertalaca – 02. 07. 2017. – Tomislav Veček

Često se desi, barem meni, kad se vozim jednom zamišljenom stazom, prema određenom cilju, da na toj stazi popodnevne sreće krajičkom oka ulovim neki novi cilj, za neko novo popodne koje će opet smiriti dušu i dati joj snage za nove borbe koje nam život stavlja pred nas. Nekad se zaista oduži da dođe to novo popodne, jer nema se vremena, pa se onda još više oduži da napišem nešto o tome, pa eto tako se i sad odužilo pa je prošlo „samo“ godina i pol dana. Vrijeme leti i zaista smo samo u prolazu na ovom svijetu. Da ne odlutam sad mislima u neku negativu, vratit ću se na temu. Tokom jednog, već opisanog popodneva, našao sam današnji cilj o kojem danas želim sa Vama podijeliti par riječi. Cilj je Krapina, točnije Hušnjakovo – Muzej krapinskih neandertalaca.

Novi muzej je otvoren 2010. godine i uvijek je bilo, budem otišao, budem, ma budem sljedeći vikend i tako 7 godina, opet ono, nema se vremena. Vremena, ma ima se uvijek vremena, samo nam je to postala tako česta isprika, da nismo ni svjesni kad je izgovaramo. Ništa neće nikuda pobjeći, ako stanemo tu i tamo malo. Noć će pasti, i sljedeći dan svanuti, jurili mi kao muhe bez glave ili stajali na mjestu, a misliti za sebe da smo bitni u svemiru i da će sve stati ako se ne pojavimo na poslu jedan dan, ljudi moji, ma nema veće zablude. Tako da, uzmite si vremena ponekad, da prvenstveno nahranite i smirite svoju dušu. Možda Vam to na prvu zvuči sebično, kad napišem da sebe stavite na prvo mjesto. Ali, razmislite, zar nismo bolji prema svojoj obitelji, svojim bližnjima i ljudima s kojima svaki dan radimo, ljudima koji nas okružuju, zar nismo bolji prema svima njima ako smo mi sami smireni, ako smo sretni, zadovoljni? Ako sam bijesan sam na sebe, teško da ću taj dan ili možda čitav tjedan, širiti sreću i pozitivnu vibru oko sebe. Zato kažem, mislite na sebe ponekad, nije grijeh. Eto ja sam ukrao za sebe par sati vremena i zaputio se na Hušnjakovo.

Parkiram pilu u hladovinu, skidam opremu i krećem stazom kulturnog uzdizanja. Odmah Vam moram reći da sam oduševljen sa tim projektom novog muzeja, novi muzej je zaista na svjetskoj razini. Možda će netko reći da je o tome već sve rečeno, svi već sve znamo o tom nalazištu neandertalskog pračovjeka i da nije baš neka destinacija ili tema za obiteljski izlazak. Vjerujte mi na riječ, otiđite tamo, nećete požaliti. Doživjet ćete i vidjeti svašta tokom šetnje kroz muzej i izaći ćete van puno sretniji i opušteniji nego kad izlazite iz nekog shopping centra u kojem ste bili prošli vikend, a vjerojatno ćete biti u nekom takvom centru i sljedeći vikend, ako ne već i ovaj, jer eto to nam je najjednostavnije, a koristi nikakve od toga, a vrijeme smo potratili.

Već sam dolazak ispred muzeja je impresivan, pročelje zgrade izvire iz zemlje i kao da predstavlja modernu špilju. Posjet muzeja počinje sa kratkim filmom koji prikazuje život i običaje pračovjeka. Nakon filma krenete vremenskom stazom. Muzej nije striktno tematski ograničen samo na neandertalskog pračovjeka. Krenulo se malo širom slikom i rekli bi malo dalje u povijest. Upoznat ćete bližu povijest i način života na krapinskom području u doba pronalaska prvih pronađenih fosilnih ostataka i kad su krenula istraživanja i iskapanja tamo daleke 1900. godine. Nakon toga počinje show.